beats by dre cheap

Naivan, super...

U ratu sam se jednom predstavio kao Ivan kada sam prolazio pored punkta HVO-a. Imao sam 7 godina i vjerovatno je to trenutak u kojem bi svačija naivnost prestala da postoji. Ne dajem neke vrijednosne sudove o tom trenutku, takva su vremena bila i bilo je sasvim pragmatično nazvati se nemuslimanskim imenom. Sutradan su mi dvojica Krajišnika ukrali skejt. Zapravo, ne može se reći da su mi ukrali, već su mi obećali da će mi za skejt donijeti hrpu stripova o Duhu Sa Sjekirom. Čekao sam dugo i zamišljao kako ću čitati stripove u sobi i radovati se avanturama Zagor Te Neja i njegovog šeprtljavog prijatelja Meksikanca. Skejt je ionako bio star i nije mi bio zanimljiv. Te Krajišnike nikad više nisam vidio. Ne dajem neke vrijednosne sudove o tom trenutku, ali se beskrajno zahvaljujem Krajišnicima koji su mi ''ukrali'' skejt, jer od tog trenutka teško da sam ikada više bio tako naivan. I sada me uhvati neki osjećaj stida kad shvatim kako su me nasamarili i dođe mi da odem u Krajinu i prevrnem čitav Ključ i Sanski Most kako bih pronašao te spretne lopove i zvao im turu pića u nekoj lokalnoj birtiji. Ova kratka skaska o HVO-u i Krajišnicima je također dokaz da razbijanje iluzija nije uvijek dolazilo od agresora i neprijatelja, već i od samog djetinjstva kao čudnovatog procesa upoznavanja stvarnosti svijeta u kojem insan treba da provede život i napokon odseli u ambis dunjalučkog nepostojanja.

Inertia
http://rushminute.blogger.ba
17/12/2018 21:11