beats by dre cheap

Rečenica... Dvije... Tri...

Postoji izvjesna sumnja koju imam kako zapravo ne živim vlastiti život već da se više bavim nečim što sam sam sebi nametnuo kao imperativ u određenom trenutku kojeg se ne mogu ni sjetiti, a pravo da kažem i ne želim da ga se sjećam sve dok novac dolazi bar s jedne stabilne strane i sve dok su dani od ponedjeljka do petka ispunjeni obavezama zbog kojih bi neko krhkije i stresu podložnije biće do sada presaugalo i završilo na light terapijama u početku, a docnije možda i na nekom težem liječenju, a to uopće nije nešto čime se hvalim, već mi je tek onako neobično drago što sam postao svjestan sposobnosti da uspješno (ima li odvratnije riječi u kapitalizmu?! pu, pu, pomjeri se s mjesta...) obavljam tri stvari odjednom i da nijedna ne trpi zbog ove druge, odnosno prve, i da sve tri u pet do dvanaest dođu na svoje sa happy endom koji se zbiva petkom uvečer u nezdravom odmoru koji je kombinacija pića i ljudi s kojima se čovjek može zadesiti, a nije da sam pretjerano probirljiv, ko mi pozeleni na telefonu, taj je u tom trenutku i aktuelan, odnosno aktuelna, jer vikend i treba da bude neplanski pokušaj za stvaranje iluzije sretnog i zadovoljnog čovjeka koji pliva u okrutnostima sistema čije je namjere prozreo i nema neke pretjerane volje da diže revoluciju. Ali postoji izvjesna sumnja kako to nisam ja i da sam zapravo u toj igri samoga sebe negdje zametnuo i zagubio... Nisam siguran da o tome sada mogu da mislim.

Inertia
http://rushminute.blogger.ba
09/09/2018 22:03