Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

18.01.2017.

zontag

24.12.2016.

djeca državu su 'sovala što tek se osnovala...

14.12.2016.

Visions of light

Drop everything he said
Sit with me and contemplate
Another night that goes by bleak
Dark and dim like a vision of deep
Hell where we shall probably end up

Drop everything she said
Let's make love without any
Love left in our tortured souls
We're just fucking to be purged
No tremor in our scarred hearts

Drop everything you said
I'll give you children and we
Shall grow old and semi-happy
We'll build a house and buy a car
And live like all the men and women

Drop everything it said
Look at me I'm just noise
Trapped inside your skull
Release me I'll release you
Promises are for the foolish

Drop everything I said
All the past and the future
Faces from the wallet and
Mirrors are broken and gone
Into the mist of great unknown






09.12.2016.

please, try again...

bilo bi lako prihvatiti svijet
da je samo ono što smo
na prvu, na pare, na pogled
na paunovo perje
ali...

05.12.2016.

Rašomon

Moje riječi sežu do kraja smotane i friške Virdžinije, što i nije tako kratko. Obećao sam sebi da ću napraviti zao plan, ali prije toga trebam isplanirati kada. Prokrestinejšn nejšn. Nema me sedam dana i kolege s posla su uspjele usrati i šefa i stanicu. Inače sam ja taj kojem gase požare, ali jebiga, uživiš se i u ulogu onoga što ispravlja krive Drine. U posljednjih godinu i po sam shvatio da znam biti i ''faktor mira i stabilnosti'', što je veliki napredak. Poslije Nove godine ću prestati pušiti, govori neki lažov i federalni inspektor kućnog budžeta iz moje glave. Znam da neću. Onaj pragmatičniji se trudi da pređem na duhan za motanje, ali i taj će brzo da dobije nogu u guzicu.

Život sastavljen od sitnih hedonističkih eskapada će se vjerovatno nastaviti, što i nije tako loše. Nije to neki život, ali je život. Bez vse zle primisli, što bi rekli dijaci sa stećaka, mogu da nastavim gurati kamenje uzbrdo i gledati ih kako se kotrljaju nizbrdo. To je moje kamenje. Nije ni neki mramor, već uboga bosanska škrilja što škripi dok je guraš i puca dok se kotrlja. Ponekad poželim da sam isti onaj klinac koji u po noći trči pod tvoj prozor i doziva te dok mu srce užurbano lupa. Zaboravi insan da je bio debeo minus i da ti je ćaća iznio papovku, sve zaboravi, jer pamti samo dobro. A to nije dobro.

Kao kad se sutra budem sjećao iste ove kuće. Zaboraviću da sam sebi nakon svakog zimskog kupanja dodijelio medalju za hrabrost i sjećat ću se mirisa proljeća, toplih ljetnih noći i jezivo lijepog pogleda na planinu. Mog su druga ubili granatom kad je imao 8 godina, a ja se sa nostalgijom sjećam devedeset treće i mirisa prženog šećera na kolaču koji smo zvali stabilizacija. Ljudski mozak je čudo. I onda kad smo imali 16-17 i kad sam bio najlošiji basista koji je ikada svirao u historiji muzike (ali ne i punka), ja se sjećam kao lijepog, iako je tada cener bio nedokučiva misaona imenica.

Virdžinija je skončala. Ko nađe mjeru između friške i totalno suhe - plaćam mu piće.


Noviji postovi | Stariji postovi