Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

03.06.2017.

___

28.05.2017.

Ramadan

Uvijek me užasavala pomisao na prostodušni konformizam malih ljudi. Onda sam se probudio i uhvatio sebe u grozoti postojanja gdje sve više i više pristajem da šutim, onako strateški, da se dobije vrijeme i novac. Sad me užasava pomisao na glasnu priču iz koje neću dobiti ništa. Ni ja, ni ti, ni niko. Svejedno, osjećam kako se uvlačim u halje malog čovjeka, onog što cvili pod čizmom i ne može sebi to oprostiti, a kukavički kuje strategiju čekajući neko sutra koje ne može i neće doći. Nije me strah smrti. Strah me života u kojem ću staviti vlastitu misao u okove i pustiti je niz vodu jer se tako mora. A ne mora. Ništa se ne mora. 

09.05.2017.

9.5.

05.05.2017.

Go, baby, go...

28.04.2017.

Patriotski zanos

Pretpostavljam da je svima jasno Kad se bez pretvaranja priča Da je svaki čovjek koji nešto hoće učiniti Reinkarnacija Sizifa u otrcanom odijelu Moderna antička naivčina Što bespogovorno protestuje pred bogovima Iščekujući gibraltarsku kaznu Gdje će ga vječno kljucati vrane Ne, nije ovo Danteov pakao Ovo je Had iz kojeg se izlazi na Izačiću Okreneš se i pljuneš Kerberu u lice Ostavio si svoj kamen što ga cijelog života nosiš I guraš uz izmišljena brda i alegorije Preplivao Stiks! Zaronio i izronio! Žoharima rekao zbogom, Trećem svijetu au revoir! Pretpostavljam da takve stvari Nikome više nisu misterija I da tu nema ništa nejasno...

26.03.2017.

I will return here one day...

04.03.2017.

uostalom, mišljenja sam da bi kartagu trebalo sravniti sa zemljom

25.02.2017.

/

14.02.2017.

Ne bi s'jala ovako jako ova naša lijepa avlija...

12.02.2017.

Valhalla Blues


Noviji postovi | Stariji postovi