Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

08.11.2017.

Waltzing on Wednesday

07.11.2017.

Ram za sliku

Ispod nadstrešnice granapa sjede ljudi i puše duhan čiji neugodan miris osjetim dok prelazim ulicu na friško ofarbanom pješačkom prelazu. Automobili ne mare za znakove, a njihove vozače i ne prepoznajem kao ljudska bića. Metonimijska iskušenja na pješačkom prelazu završavaju se prolazom vojnog kamiona iz kojeg vire namrgođeni vojnici. Koga oni brane osim posla na državnim jaslama - ne znam. Znam da u slučaju stvarnog rata neće braniti nikoga, već će pucati jedni na druge po rasporedu snaga ustanovljenim esencijalističkom povijesnom zbiljom. Trgovac hvali duhan koji ljudi ispod nadstrešnice puše, a ja se nemušto izvlačim da sam probao i da ću neke obične cigare ovaj put. Trgovac zapravo pravi cigarete od tog jeftinog duhana koji zaudara na smrt i prodaje ih u kesicama za marku i po. Siromašan svijet pristaje na tu pogodbu, trpi smrad nekih čudnih materija spakovanih u najlonske vrećice i ne pristaje na predaju pred naletom kampanja protiv pušenja što dolaze sa svih strana svijeta. Neko ko nije vičan našim narodima bi u tome svemu primijetio i izvjesnu klicu otpora, a zapravo se radi o spašavanju vlastite ovisnosti nauštrb mučnom i tegobnom procesu prestanka pušenja. Kiša lije. Izrovljeni puteljci, opšte mjesto svih naših nevolja u posljednjih 100 i više godina, pate pod naletom jesenjeg pljuska. Razumski je prihvatiti da je tako kako je i da se neće ubrzo ništa značajno mijenjati. Pitam se samo, u nedostatku ontoloških pitanja i nesuvislih odgovora, zašto sam uopšte morao napustiti toplinu svoga doma i upustiti se u ovaj tranzicijski safari.

06.11.2017.

/

01.11.2017.

Crveni novembar

''Otkrio sam kako nemam neku pretjeranu želju za promjenom'', rekao je gospodin F gledajući u kutije pune knjiga, tekstova, rukopisa... Sipao je sebi piće iz skupocjenog bokala sa debelim staklenim poklopcem, zapalio cigaretu i uzeo pero da zapiše šta je otkrio. ''Otkrio sam da nemam neku pretjeranu želju za promjenom.'' Gospodin F radi u firmi koja pravi kuće i svoj posao predano prezire. No plata je redovna, a ima i dovoljno vremena da prebire po kartonima punim knjiga, tekstova, rukopisa... ''Otkrio sam da te više ne volim i da ću se od tebe razvesti'', zapisao je F u rokovnik sa imenom svoje firme, prigodan poklon direktora za novogodišnje blagdane u svim postsocijalističkim zemljama, sa kalendarom, imenikom i mapom Jugoistočne Evrope. ''Otkrio sam da me varaš. Otkrio sam da si otkrila da varam i ja tebe'', pisao je bez pretjerane želje da to na nešto liči. Pisao je ''pisanom'' ćirilicom, a to je smatrao činom pobune protiv sistema vrijednosti koji vlada oko njega, iako sasvim uvjeren da niko nikada neće uzeti njegov rokovnik u ruke. ''Razvod nije promjena, to je samo potpis na već uspostavljeno stanje stvari'', uvjeravao je svog zamišljenog čitaoca, svjestan semantičkih nejasnoća u koje je uletio nakon tri dupla iz skupocjenog bokala sa debelim staklenim poklopcem. Sutra će opet svoj posao predano prezirati i raditi još predanije, jer mazohistički uživa u redu koji uspijeva uspostaviti u svojoj glavi, strastveno se bori sa vlastitom potrebom da namjerno pogriješi i sabotira brutalnost moderne arhitekture. ''Mišljenja sam da svijet treba srušiti i izgraditi iznova, bez obzira na posljedice'', razmišljao je i shvatio da mu stogodišnjica Oktobarske revolucije ne znači baš ništa, ali da je svakako prigodan datum da to neko uradi. ''Ona je 10 godina mlađa od mene i tebe. Ona je Lav Trocki za našu kraljevsku ljubav'', buncao je po papiru gospodin F, ne znajući da u ćošku sjedim ja i posmatram ga kako od svog bezumlja pravi životni stil. Od ničega napraviti nešto je ipak nešto. Ponekad.

28.10.2017.

Danas Danas Danas Danas Danas Danas Danas Danas

Danas bih mogao… voljeti te kao jučer, kao sutra, kao svaki dan. Danas bih mogao.. otići daleko…puno dalje no što je vrijeme, puno dalje no što oči dosežu. Danas bih mogao pružiti ruku niz križaljku zbunjenog srca i dotaći zlatnu ribicu za sreću. Danas bih napokon mogao probuditi se sretan kad sam već tebe sanjao i tvoje usne snom ljubio! Sve bih danas mogao jer danas je dobar dan : za herojski život običnog tempa, za ljubav i poneki poljubac što ga tamo daleko na tvoje šelo smjesta povjetarac ušuljavši se izmedj´ zavjesa nošen mojom željom… i srebrnom trakom mjeseca J.L.B.


Noviji postovi | Stariji postovi