Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

05.02.2017.

Hell's Kitchen Blues

Vikend u kasabi je kontinuirani deja vu. Priča počinje tako što se stane negdje za šank i naruči piće. Dođe neko od ljudi koji još uvijek nisu otišli, a ponekad i neko od onih koji jesu. ''Apart from drinking - there is absolutely nothing to do here.'' Razmišljam da predložim turističkoj zajednici da to uzme kao slogan. Oktober fest je od toga napravio historiju, zašto ne bi i neka mala slavenska zabit. Snijeg je otišao brzo, jugo je otkrio sve rane grada na koje niko vjerovatno nikad ne obraća pažnju. Daj nam još po jednu, uzmi i ti šta ćeš popit. Pričamo o vanzemaljcima i Bogu. O ženama i lošem vinu. O muzici i fudbalu. O knjigama i, naravno, prošlosti. Prošlost je naš temelj, naša kultura, naš neprevaziđeni ožiljak koji siječe pumpu u grudima i usporava njen rad. Sve alternativne historije su ispisane na šankovima kafana. I nijedna budućnost. U jednom trenutku pređeš iz jedne u drugu kafanu i slušaš neki ''novi dobar bend'' kako svira covere i pričaš sa nekim od lijepih lica. Lažemo se i znamo da se lažemo. To je prešućeni protokol svakog vikenda. Sljedeći put kad se vidimo samo ćemo se nasmijati jedno drugom i nastaviti walk of shame prema svome stolu. ''Mislila sam te nazvati..'' ili ''mislio sam te nazvati'' - ali, jebiga, nešto je iskrslo. I dobri i loši scenariji se ponavljaju. Deja vu na deja vu. Prostorno-vremenski vorteks. Kao da cijelu priču piše Danteov srećniji dvojnik. Nedjeljom analiziraš stanje uma i nisi oduševljen. Blato, kiša, sunce. Duga i besmislena šetnja kroz posljedice onog što je bilo prije 20 godina. Otići ili ostati? Otići. Ostati. Broj ljudi s kojima o tome možeš razgovarati daje ti odgovor i na to nesuvislo pitanje. Odlazak više nije pitanje novca. Odlazak je stvar mentalne higijene.

04.02.2017.

nešto kontam na hairli petak..

30.01.2017.

ponutosričetpet

odlazim polako. uvijek. godinama. tiha voda koja brijeg valja. ne razumijem giljotinu. ni njenu svrhu. polako. neka se sredi i neka prođe vrijeme. utopim se u hedonizam i putujem. put od tebe je drugačiji od puta do tebe. nije uzbudljiv kako se čini. mijenjaju se izgubljene duše. prećutni dogovor da nema ničega i da ničega neće biti. nisi to ti, iako te vidim ponekad. teško je bilo, ali neće biti teže. zakon zaborava me zaobišao. toga nema kada odlaziš polako. tiha voda se uvijek sjeća brijega. nesuvisle analogije mi polaze za rukom u posljednje vrijeme.

24.01.2017.

glede i unatoč

22.01.2017.

beauty


Noviji postovi | Stariji postovi