Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

05.10.2018.

Šta ti znaš šta je muzika

02.10.2018.

Jesen

Pored mene umiru krajolici labuđim pjevom, a bogovi smrti se kistovima poigravaju i slave svoje dočekane dane. U magnovenjima Hadovim se smrt poigrava, svijetu predstavlja svo svoje veličanstvo i raskoš. Kiša rominja po prozorima automobila, a iz zvučnika recituje mrtvi pjesnik o dubinama hiljada poljubaca. Čak je i zvuk brisača utonuo u ritmove Perzefoninih orgija. Ne znam gdje idem, ali već ću negdje stići.

29.09.2018.

Ne bi s'jala ovako jako...

09.09.2018.

Rečenica... Dvije... Tri...

Postoji izvjesna sumnja koju imam kako zapravo ne živim vlastiti život već da se više bavim nečim što sam sam sebi nametnuo kao imperativ u određenom trenutku kojeg se ne mogu ni sjetiti, a pravo da kažem i ne želim da ga se sjećam sve dok novac dolazi bar s jedne stabilne strane i sve dok su dani od ponedjeljka do petka ispunjeni obavezama zbog kojih bi neko krhkije i stresu podložnije biće do sada presaugalo i završilo na light terapijama u početku, a docnije možda i na nekom težem liječenju, a to uopće nije nešto čime se hvalim, već mi je tek onako neobično drago što sam postao svjestan sposobnosti da uspješno (ima li odvratnije riječi u kapitalizmu?! pu, pu, pomjeri se s mjesta...) obavljam tri stvari odjednom i da nijedna ne trpi zbog ove druge, odnosno prve, i da sve tri u pet do dvanaest dođu na svoje sa happy endom koji se zbiva petkom uvečer u nezdravom odmoru koji je kombinacija pića i ljudi s kojima se čovjek može zadesiti, a nije da sam pretjerano probirljiv, ko mi pozeleni na telefonu, taj je u tom trenutku i aktuelan, odnosno aktuelna, jer vikend i treba da bude neplanski pokušaj za stvaranje iluzije sretnog i zadovoljnog čovjeka koji pliva u okrutnostima sistema čije je namjere prozreo i nema neke pretjerane volje da diže revoluciju. Ali postoji izvjesna sumnja kako to nisam ja i da sam zapravo u toj igri samoga sebe negdje zametnuo i zagubio... Nisam siguran da o tome sada mogu da mislim.

01.09.2018.

Ilahije i kaside

29.08.2018.

Običnost

Nijesam slutio da je razum u ovim godinama toliko konfuzan, a opet nekako sasvim spreman na običan, ne bezličan, već sasvim običan život, isprepleten zbunjujućim emocijama koje držim po strani i posjetim, ali se nikad ne zadržavam toliko da bi mi predstavljale prepreku ili barikadu preko koje neću biti u stanju preći kad mi se preko nje prelazi i doći do nekog sasvim običnog mjesta u kojem ću sebi reći da je sve u redu i da nema prevelike potrebe da se time mučim, a mislio sam da je običnost najgora stvar koja mi se može desiti i sanjao sam, plitko, priznajem, da ću jednoga dana izgraditi sebi život koji će biti sve samo ne običan, iako, realno govoreći, običnost o kojoj zborim teško da se može kvalifikovati u običnost moje okoline, ali okolina ionako nikada nije bila neka referentna tačka na koju sam se pozivao ili na njoj gradio svoje kule u pijesku, tu otrcanu figuru jezika prežvakanu toliko puta, a opet sasvim prigodnu da se kaže u određenom trenutku, kao što je, uostalom, i ovaj...

08.08.2018.

''Jednog dana napisat će blues o borcima. Biće to pjesma za gitaru, mekanu trubu i zvona...''

29.07.2018.

/

25.07.2018.

Prezir

Vlastiti prezir prema pjesnicima i pjesništvu, koji graniči s Platonovim, krijem pisanjem pjesama i šaranjem praznih papira. Inače bih strijeljao pjesnike, stihoklepce razne, što preseravaju život i životne muke oko kojih se naše sive mase bore od Adama do danas. Ostavio bih njih par. Strijeljao bih klasike, nečastive obrgrljene plaštom kanona, strijeljao bih one što im partije plaćaju izdanja, na giljotinu bih poslao socijalno osviještene umjetnike i samizdate. Književnost je, djeco, zabluda. Zabludjeli su oni što u njoj traže nauk i diče se onim što su netom naučili. Od književnosti valja samo onaj što je opstao u pričanju priče u pećini, pred spavanje, okružen plemenom što okružuje plamen, i što je rekao da je priča dobra jer ima svoj kraj. Znate, ja se ne slažem s mnogo toga što odgovorno tvrdim, tako da ni ovu moju misao nemojte uzeti kao neku mudrost, ali sam mišljenja da bi književnost trebalo, ako ne uništiti, a onda barem filtrirati i od nje napraviti raritetnu vrijednost. Neku noć sam, u kafani, javno branio mišljenje da je Meša Selimović naš Paolo Koeljo. Nisam se slagao s tim mišljenjem, ali nakon odbrane koju sam iznio, čak sam se i zamislio nad tim svojih misaonim poduhvatom i sve više mislim da, ako i nisam potpuno u pravu, a ono da sam barem blizu toga da sam u pravu. Nije sporno da je Koeljo isprazna budalaština koja ljudima služi da citatima pronađu utjehu u nekakvim egzistencijalnim svakodnevnicama, ali, jeboteživotdatejebo, šta je onda Meša Selimović? Elokventniji Paolo Koeljo, u najmanju ruku. Ponavljam, ne moram se ja nužno slagati sa sobom, i nije moj tok svijesti nikakva referenca za buduća čitanja. Ali ono što me najviše potreslo, a potreslo me nemalo, je svijest da su moja pisanija (ne nužno na blogu, jer ovo je vježbanka, sveska đe pišem kad nemam želje za pisanjem i slikovnica što je bojim u dokolici) egzistencijalističko preseravanje i presipanje iz šupljeg u prazno. Nema tu priče za one što sjede oko vatre. Sve je to kafanski argument, petparačka apologetika i, što ne biti iskren na kraju, glupost.

14.07.2018.

Kader

Ima noći kad mi dođe duh što sam mislio da ga više i nema, pa se sav uskomešam i ne dam sebi da spavam znajući da će taj duh iščeznuti sa kapcima što se sklope i da ću se sutra probuditi sa mislima uronjenim u svakodnevnicu koja svojom tupošću i ponavljanjem samo mjeri put do kabura, u koji se opet nadam da ću ući sa istim ovim duhom što mi u noći poput ove dođe, posjeti me i podsjeti da ima više od priprostog tjelesnog naslađivanja. Pa nijesi kurban za šejtane, govori mi taj moj duh što bi od mene da napravi nekog većeg i boljeg, a odavno mu se ne da i sve su prilike da posustaje, čim je svoje posjete počeo izbjegavati i bježati od moje suštine puštajući me da se utapam i klizim niz stvarne i alegorijske stranputice od kojih mi je život satkan u posljednje vrijeme. Treba ipak naglasiti da svoje grijehe na onom svijetu neću moći pravdati nehatom i neznanjem, i da mi je u trenucima slabosti kakvih imam i od kojih mi je život satkan, isti taj duh očajnički šaputao savjet koji je trebalo poslušati, ali insan ne bi bio insan kad ne bi samome sebi u takvom trenutku rekao kako ima i sutra dan i da je svejedno što će se na kantar dodati još jedan uteg za kojeg neće biti nikakva opravdanja. Jedva bi me dočekao neki Jehov svjedok ili njegova muslimanska inačica da mi otvori pute ka raju, ne znajući da su meni puti jasni i da ja to ne činim iz neznanja ili oholosti, već zbog svoje duše koja vrišti protiv vlastitog licemjerja i trga svoje niti od muke što je ikad morala biti protjerana iz Ezela na dunjaluk. ''A ti nisi bacio kada si bacio...'' Gdje počinje slobodna volja i završava naša ljudska uslovljenost načinjena efektom leptira nekad u prapovijesnom, pravremenskom... Naravno da to nije nikakvo pitanje na koje skolastičari ne bi imali razloga za napisati tomove i tomove knjiga koje na kraju ne mogu stvoriti odgovor na koji bi duša mogla reći da je dobar i da ga prihvatiti može. Nijesu tajne tvoga postojanja, govori mi onaj moj duh što će iščeznuti kad iščezne i posljednji dim cigarete, stvorene da bi ti svakoj od njih skinuo koprenu, otključao katance i otkrio ih. Lijek je, ako lijeka uopšte može biti, u samoći i uranjanju u sebe, lijek je u potrazi za sobom u labirintu iskustvenog. Ako lijeka uopšte može biti.


Noviji postovi | Stariji postovi