Pogledi su važni. Često treba vjerovati. Pustiti energiju da struji kroz pogled. Ubiti skepsu, gaziti je i bježati od nje. No kako. I to više nije ni pitanje. Iskustvo je na papir nabacilo mnoštvo riječi, mnoštvo tinte koja zaustavlja pogled i vjeru, iskustvo je rodilo skepsu u njenoj adolescenciji i ona divlja po neispisanim putevima i neprokrčenim slovima. Postoji ipak trenutak u kojem iskustvo zamre i tad se javi praiskon u čovjeku. Važno je vjerovati. Dok ne dođe još jedno iskustvo.

2 0 komentara

  1. PetraPan said:

    Funny, večeras svom lavd vanu pričam o istoj stvari, skoro pa istim riječima, samo sa malo više optimizma.Ili možda ne, i ti si pozitivan.Treba uvijek biti u trenutku kad iskustvo šuti.Heaven.Kad samo ne bi bilo toliko frikin teško.

  2. clandestine said:

    Kad nam iskustvo ne bi ispisivalo život onakav kakav jeste i postaje. Treba znati ignorisati iskustvo. 🙂

Komentariši