Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

07.11.2018.

Who are you people

Nijesam legalist i ne priznajem da čovjek mora biti svezan u saobraćaju, kao ni da treba biti trijezan u dva sata po ponoći, no takva su pravila pa se dovijam kako znam i umijem. Mišljenja sam da su zakoni značajni za društvo, ali ne volim kad se na meni provode. To je moje sebično mišljenje oko kojeg ne treba stvarati nikakvu dramu, jer ja ću svoje prekršaje platit globom koja me sljeduje, možda u sebi negodovati i s nekim progovoriti neku ružnu riječ o pedantnom oficiru države što me uhvatio bez baš ikakvog argumenta, ali nijesam spreman da kažem da je sve to zapravo pogrešno i zlurado smišljeno samo zato što se meni u tom trenutku dogodilo. Pravila postoje, ili ih zaobiđi, ili plati ceh koji te sljeduje. Pošteno je i poštenije biti ne može. Zbog toga me nervira nemalo naš reformirani prekarijat što dođe iz germanskih zemalja i neće da ga odvezem kući u dva sata poslije ponoći jer sam, eto, popio tri pive i jer, eto, ima policije. Kao da vas sve tamo strpa u neki autoklav iz kojeg izađete kao lego kockice što zaborave da su nekad bile obična plastična melasa što se pržila i hladila na ovoj istoj guremi u kojoj su neki od nas, sretniji ili nesretniji, ostali. Nijesam, ponavljam, legalist, ali razumijem da zakoni postoje i da kršenje zakona podrazumijeva nekakve kazne i penale zbog kojih se niko ne osjeća ugodno, ali također nijesam ni fan pretjerivanja i bukvalnosti u tumačenjima. Mišljenja sam da je naš prekarijat što dođe iz germanskih zemalja postao nekakva čudna inačica germanovehabija što ne znaju više ni da li su pošli ili došli. Svakako je ovo moje mišljenje izvedeno iskustveno i generalizirajuće, i ne treba zaobići činjenicu da im čovjek ponekad, u deliriju dosadnih tema što krase naše dane, zavidi na principijelnosti što im je njemačka čizma u kosti utjerala. Često se ovakvi poput mene sjete i Gavrila Principa u tim trenucima, ali to je neka druga tema o kojoj ovdje ne treba trošiti riječi.

06.11.2018.

Radnička klasa ide u raj (jer drukčije ne bi imalo smisla)