Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

25.07.2018.

Prezir

Vlastiti prezir prema pjesnicima i pjesništvu, koji graniči s Platonovim, krijem pisanjem pjesama i šaranjem praznih papira. Inače bih strijeljao pjesnike, stihoklepce razne, što preseravaju život i životne muke oko kojih se naše sive mase bore od Adama do danas. Ostavio bih njih par. Strijeljao bih klasike, nečastive obrgrljene plaštom kanona, strijeljao bih one što im partije plaćaju izdanja, na giljotinu bih poslao socijalno osviještene umjetnike i samizdate. Književnost je, djeco, zabluda. Zabludjeli su oni što u njoj traže nauk i diče se onim što su netom naučili. Od književnosti valja samo onaj što je opstao u pričanju priče u pećini, pred spavanje, okružen plemenom što okružuje plamen, i što je rekao da je priča dobra jer ima svoj kraj. Znate, ja se ne slažem s mnogo toga što odgovorno tvrdim, tako da ni ovu moju misao nemojte uzeti kao neku mudrost, ali sam mišljenja da bi književnost trebalo, ako ne uništiti, a onda barem filtrirati i od nje napraviti raritetnu vrijednost. Neku noć sam, u kafani, javno branio mišljenje da je Meša Selimović naš Paolo Koeljo. Nisam se slagao s tim mišljenjem, ali nakon odbrane koju sam iznio, čak sam se i zamislio nad tim svojih misaonim poduhvatom i sve više mislim da, ako i nisam potpuno u pravu, a ono da sam barem blizu toga da sam u pravu. Nije sporno da je Koeljo isprazna budalaština koja ljudima služi da citatima pronađu utjehu u nekakvim egzistencijalnim svakodnevnicama, ali, jeboteživotdatejebo, šta je onda Meša Selimović? Elokventniji Paolo Koeljo, u najmanju ruku. Ponavljam, ne moram se ja nužno slagati sa sobom, i nije moj tok svijesti nikakva referenca za buduća čitanja. Ali ono što me najviše potreslo, a potreslo me nemalo, je svijest da su moja pisanija (ne nužno na blogu, jer ovo je vježbanka, sveska đe pišem kad nemam želje za pisanjem i slikovnica što je bojim u dokolici) egzistencijalističko preseravanje i presipanje iz šupljeg u prazno. Nema tu priče za one što sjede oko vatre. Sve je to kafanski argument, petparačka apologetika i, što ne biti iskren na kraju, glupost.