Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

25.12.2017.

Sturm und Drang

Ja nisam kao ti, ja nisam kao ti, govorim sebi dok pristajem da sjedim za istim stolom sa đavoljim slugama i lizačima sotonskih kopita što vedre i oblače. Ja nisam kao ti, ponavljam mantru dok se prisjećam Božića i Bajrama i Novih godina u kojima sam imao prijatelje koji nisu od mene stotinama i hiljadama kilometara daleko. Bezvoljan sam da pričam kako sam protivnik i tvog boga i nacije i države i partije. Ima tu racionalnog konformizma, ima ga dosta, ali najviše sam bezvoljan. Apatijski elif ba, abece i abevegede je ovdje izumljen, naučno primjenjen, logički opravdan. Ja nisam kao ti, a pristajem da sjedim za istim stolom i šutim, šutim, šutim. Šutim svoju šutnju, govorim sebi da je bolje ponekad imati prigušivač na misli nego ispaliti orkan koji će sa sobom povući više kolaterale nego cilja. A možda si i ti tako sebi govorio i vremenom postao đavolji sluga i lizač sotonskih kopita. Sumnjam. Ali se time korim. Korim se u ime onih što ne znaju, a osjete. A ja osjetim... i znam. I opet - šutim. Apatiju sam primio kao dar. Dosadu kao duh vremena koji mi pristaje. Bezvoljan sam. Ali nisam kao ti. Nisam...