Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

04.09.2017.

Jesen stiže dunjo moja

Ljeto je skončalo u jednoj noći kada su zaboravili javiti da ponesemo kišobrane. U kafani nestalo je struje, a vješti konobar pronašao je parafinske svijeće i poredao ih po stolovima. Posramio je neugodne goste koji su odmah upalili svjetiljke na svojim pametnijim polovinama. Moj brat i ja pili smo pivo onako kako mamurni ljudi piju pivo. Polako i bez pretjerane želje za uzbuđenjima. Skončale su i smiješne ljubavi onako kako smiješne ljubavi i skončaju - nečujno, kao Kunderine knjige ostavljene negdje na prašnjavim policama. Nisam uradio šta sam želio, ali sam želio sve što sam ovog ljeta uradio. Jesen stiže sa svojim novim počecima. Iznova, iznova... Posoljenu Kartagu treba izgraditi iznova.