Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

28.05.2017.

Ramadan

Uvijek me užasavala pomisao na prostodušni konformizam malih ljudi. Onda sam se probudio i uhvatio sebe u grozoti postojanja gdje sve više i više pristajem da šutim, onako strateški, da se dobije vrijeme i novac. Sad me užasava pomisao na glasnu priču iz koje neću dobiti ništa. Ni ja, ni ti, ni niko. Svejedno, osjećam kako se uvlačim u halje malog čovjeka, onog što cvili pod čizmom i ne može sebi to oprostiti, a kukavički kuje strategiju čekajući neko sutra koje ne može i neće doći. Nije me strah smrti. Strah me života u kojem ću staviti vlastitu misao u okove i pustiti je niz vodu jer se tako mora. A ne mora. Ništa se ne mora. 

09.05.2017.

9.5.

05.05.2017.

Go, baby, go...