Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

25.02.2017.

/

14.02.2017.

Ne bi s'jala ovako jako ova naša lijepa avlija...

12.02.2017.

Valhalla Blues

05.02.2017.

Hell's Kitchen Blues

Vikend u kasabi je kontinuirani deja vu. Priča počinje tako što se stane negdje za šank i naruči piće. Dođe neko od ljudi koji još uvijek nisu otišli, a ponekad i neko od onih koji jesu. ''Apart from drinking - there is absolutely nothing to do here.'' Razmišljam da predložim turističkoj zajednici da to uzme kao slogan. Oktober fest je od toga napravio historiju, zašto ne bi i neka mala slavenska zabit. Snijeg je otišao brzo, jugo je otkrio sve rane grada na koje niko vjerovatno nikad ne obraća pažnju. Daj nam još po jednu, uzmi i ti šta ćeš popit. Pričamo o vanzemaljcima i Bogu. O ženama i lošem vinu. O muzici i fudbalu. O knjigama i, naravno, prošlosti. Prošlost je naš temelj, naša kultura, naš neprevaziđeni ožiljak koji siječe pumpu u grudima i usporava njen rad. Sve alternativne historije su ispisane na šankovima kafana. I nijedna budućnost. U jednom trenutku pređeš iz jedne u drugu kafanu i slušaš neki ''novi dobar bend'' kako svira covere i pričaš sa nekim od lijepih lica. Lažemo se i znamo da se lažemo. To je prešućeni protokol svakog vikenda. Sljedeći put kad se vidimo samo ćemo se nasmijati jedno drugom i nastaviti walk of shame prema svome stolu. ''Mislila sam te nazvati..'' ili ''mislio sam te nazvati'' - ali, jebiga, nešto je iskrslo. I dobri i loši scenariji se ponavljaju. Deja vu na deja vu. Prostorno-vremenski vorteks. Kao da cijelu priču piše Danteov srećniji dvojnik. Nedjeljom analiziraš stanje uma i nisi oduševljen. Blato, kiša, sunce. Duga i besmislena šetnja kroz posljedice onog što je bilo prije 20 godina. Otići ili ostati? Otići. Ostati. Broj ljudi s kojima o tome možeš razgovarati daje ti odgovor i na to nesuvislo pitanje. Odlazak više nije pitanje novca. Odlazak je stvar mentalne higijene.

04.02.2017.

nešto kontam na hairli petak..