Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

22.05.2019.

Ludila

Zaboravio si sebe, nešto mi govori. Jesam, hajd šuti. Pusti me da bježim i od sebe i od tebe. Nije to nikakvo rješenje. I ne tražim nikakva rješenja. Vidiš da stvaram izgovore kako bih izbjegao razgovor s tobom. Ali ja ti nisam neprijatelj. Nisi mi ni prijatelj. Mrš.

08.04.2019.

before i pine away

12.03.2019.

Sačuvaj me bože rata i fiata

Ništa ljepše od vožnje i muzike. Čista je to meditacija. Čar nebogatstva leži i u tome što insan, htio ne htio, mora da istražuje i postane kvalifikovan za razne stvari. Od plate sam svaki mjesec sebi kupovao alate razne, od onih jeftinih i spakovanih u lijepe kineske kutije do onih skupih što pojedinačno koštaju kao cijela kutija. Moj ćaća inače nije nikad imao ni čekića, tako da sam sve svoje dječačke želje ispunjavao sam. To je jedan rahat insan kojeg nije zanimalo ništa osim njegova posla. Zavidim mu često na mirnom snu i pogledu na svijet. Helem, meditiram ja tako po kiši, slušam Gary Clark Juniora i gledam kako se babine huke sprovode po ovoj otadžbini bosanskoj, vozim kroz susnježicu i kišu u nekom čudnovatom omjeru, kad odjednom - stadoše brisači. Zapravo, jedan je stao u čuđenju što ovaj drugi skače kao lud i hoće da briše haubu umjesto prozora. Da ne iskazujem dramatične trenutke u kojima sam mogao izgubiti ovaj jedan zemaljski život, nekako se zaustavim na nekom proširenju i pričekam da susnježica pređe u snijeg, glupavo se nadajući da ću biti manje mokar ako na moje biće padne snijeg, a ne kiša. Izvadim one svoje kineske ključeve, psujem sočno i bezvrijedno ponavljanja, kunem nebesa i italijansko auto, a snijeg pada li pada. Nije meni moj rahat ćaća bezveze govorio čuveni citat ''sačuvaj me bože rata i fiata'', no nebogatstvo ne bira brend, već trenutnu mogućnost. Nekako sam, da pređem preko sat vremena babinih huka po mome biću, odvrnuo onaj podivljali brisač i ustanovio da je i ovaj drugi što radi napokon odahnuo i počeo da radi normalno. Nego, djeco, kad vam dođe da kupite auto, kupite ga, jer vožnja je meditacija ako slušate dobru muziku, ali budite spremni i kupite sebi barem kineskog alata. Bosanski ste državljani, tako da većini mogu garantovat da ćete ga vremenom zatrebati. Laku vam noć želim i lijepe snove.

25.02.2019.

Dijalozi s kafe, dio n-ti

Šta ćeš ti ako se država raspadne?
Ja ću, ako se država raspadne, živjeti ovdje gdje sam i sada.
A šta ako ovo sutra bude Srbija?
Mokre snove s jedne i mokre noćne more s druge strane ne komentarišem.
A šta ako bude?
Pa nek bude.
I ne bi ti smetalo?
Bi mi smetalo.
Pa šta ako bude?
Pa nek bude.
Pa kako bi ti smetalo, a nek bude, ne kontam?
Mnogo toga ti ne kontaš, mladi padavanu.
Stariji si od mene samo 10 godina, ne jedi govna.
Volio bih i ja da sam mlađi pa da me zanimaju hipotetičke nerealnosti.
A šta, naprimjer, da se Bosna podijeli i da ti sad živiš u Herceg Bosni?
Pa nek živim.
I ne bi ti smetalo?
Pa bi mi smetalo.
Šta bi ti uradio?
Živio bih i dalje.
I ne bi ti smetalo?
Pa bi mi smetalo.
A bi li se borio protiv toga?
Ne bih.
Zašto?
Zašto bih?
Pa to nije tvoja država?!
Ja nemam svoju državu.
Bosna nije tvoja država?
Jest.
Kako onda nemaš svoju državu?
Nemam.
A šta da sad živiš u Republici Srpskoj?
Ne živim u Republici Srpskoj.
Šta da se RS odvoji?
Pa nek se odvoji.
I na Ugru da bude granica?
Neka bude.
I ne bi ti smetalo?
Bi mi smetalo.
Pa šta bi uradio ako bi ti smetalo?
Borio bih se da mi ne smeta.
Zar ne osjećaš nikakvu pripadnost ovoj  zemlji?
Mali, jesi li ti ozbiljan?
Jesam.
Ne osjećam pripadnost zemlji. Čuj pripadnost zemlji.
Ne mogu da vjerujem da bi dopustio da se Bosna podijeli.
Ne bih ja ništa dopustio.
Sad kažeš da ne bi ništa uradio.
Ne bih.
Stvarno ne bi?
Koji sam ja klinac da bilo šta dopustim, uozbilji se.
I bilo bi ti svejedno što npr. Banjaluka više nije u Bosni?
Ja nisam iz Banjaluke.
Ne razmišljaš strateški.
Razmišljam upravo strateški.
Kako razmišljaš strateški ako bi pustio da se Bosna podijeli, zar nije naš interes da Bosna opstane?
Naš interes? Ko smo mi, matere ti?
Bosanci, Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Romi, Jevreji... svi oni što Bosnu vole.
Pa jeste to naš interes.
I ti bi pustio da se Bosna raspadne?
Ko sam ja da bilo šta pustim...
Pa kako ti to zamišljaš život kad ti je sve svejedno?
Nije meni svejedno.
Šta ti nije svejedno, tvoje riječi su pune neke letargije, užas.
Nisu zapravo. Mene više muči što neko mlađi od mene 10 godina živi u strahu da će se raspasti nekakva država, to je užas.
Strah je realan.
Nije.
Jest.
Nije.
Kako nije?
Lijepo.
Ne mogu te više slušat, odoh ja na basket.
Hajde, odoh i ja radit.
Piva večeras?
Može.



16.02.2019.

Castles made of sand...

Ima tako tih trenutaka iskrenosti u kojima se ja ne nadam nikakvom odobravanju od strane svekolikog plebsa nego ćeram svoju misao onamo gdje je vodi trenutak, a trenutak je takav, podesan da se kaže da sam ja za to da se prevaziđe tendencija kojom se neki pojam kao npr. Bosna ili npr. Srbija trebaju smatrati svetim u bilo kojem vjerskom ispovijedanju, i da sam za to da se formiraju polisi koji će proglasit svoju nezavisnost od povijesti i koji će sve te mitomane zatjerat u tripičkematerine, pritom imajući dovoljno pristojnosti da i mitomane pozove u školu da se prekvalifikuju i da od mitomana postanu ljudi, a to nije toliko teško. Ti trenuci su svakako uzaludno protraćeni i nemaju neku povijesnu ulogu, ali ih u svakom slučaju čovjek treba zabilježit i izložit, a hoće li to narod ikada skontat... u te tajne zalazit ne treba.

30.01.2019.

Kad dođu svinje

20.01.2019.

Jugoslavija

Kad jednom izumru
ljudi
što se
sjećaju nje

možda ćemo
tada
pred ogledalo
stati

i sebi reći
kao ljudi
kao ljudi
kao ljudi

da i to
bijaše smiješna
groteska
naših povijesti

do tada će
izmišljena
ničim izazvana
staračka

nostalgija
da nas vaja
i od nas pravi
naš svijet

Smiješno...


Strašno...

braćo
sestre
i drugovi

Smiješno
i
strašno




i nevjerovatno žalosno...
04.01.2019.

Šta ja znam šta je život

Usitnjeni
sati i
naša tijela isprepletena
ne naslućuju nikakvu
ljubav.

Razmišljam
o tome
da li trebam
stati na benzinsku
i
osjetim
tvoj
dah na svome vratu.

Glupo
je
što
te
ne
volim.

Još je gore što nemam
cigara.

Svakako trebam stati na
benzinsku.

22.12.2018.

Pusti Amiru, šta će Billie Holiday...

18.12.2018.

Gazel o putu Bošnjaka kroz glib povijesti i njene ravnine i neravnine ustanovljene daleko odavde, napisan u desetercu i ispjevan uz pratnju imaginarnih gusala skinutih sa google play-a

Kada Kulin Bosnu pohođaše
Dubrovnikom kad se pobratimi
Hajdučija naša u brdima
Mirna b'jaše i ljeti i zimi

I kad Tvrtko sve ih ujedini
Bosnu cijelu i Hum kameniti
Hajdučija pokorna bijaše
Kralju što je porod plemeniti

Kad su onda Turci Drinu prešli
I vidjeli gdje im stopa stade
Hajdučija mislila je naša
Veće sile do Boga nemade

A onda je kaur udario
Mađar, ćesar i sva švapska vojna
Hajdučija gordo je zborila
Neka dođe i ta trublja bojna

Srpska čizma kad je prešla Drinu
Vidovdanske junake da sveti
Hajdučija naša mislila je
Nije Srbin ko Švabo prokleti

Crven barjak Kozarom se vio
Sjedinio gradove i sela
Hajdučija zborila je složno
Crvena je Zemlja vascijela

Kad zidine berlinske padoše
Zatrese se cijela planeta
Hajdučija naša diže ruke
Moleć Boga da nije kraj svijeta

Hajduk, junak, odbrani se opet
Od svih zala i krvnika raznih
A u miru ne zna šta će sobom
On odlazi svojim srcem praznim

Razum njemu govoriti stade
Ovdje nema za tebe života
Idi tamo gdje su zvijezde sjajne
Tamo živi iskonska ljepota

A srce mu govori u grudim'
Što um kaže sreća je nikakva
Hajdučko se srce danas lomi
Kao da je od tankoga stakla

Nit će razum nadvladati srce
Nit će srce razum da nadvlada
Već će ono što je među nama
Ostati da nad ljudima vlada

A međ' nama krv je pala teška
Među nama rake su duboke
Iz kojih se ne izlazi lako
Te grobnice povijesti gorke


Stariji postovi