Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

09.04.2018.

U Bosnu

Nisam nikad van zemlje rekao ružnu riječ o tebi. Prešutio sam sve gluposti i isticao one lijepe stvari, trudio se da te predstavim kao ravnopravnu ljepotom i svime što možeš da imaš. Bio sam tvoj EPP. A nisam lagao, samo sam zaobilazio istine koje su svakodnevne i mučne.

Nakon dvije sedmice provedene u Holandiji, nakon nekoliko porodica koje su svoje godišnje odmore odlučili da provedu u Bosni, dočekao me klizeći start s leđa koji nije sviran. Nije da nije očekivan, ali sam se barem nadao da će sačekati da prespavam dva ili tri dana. Ne! Odmah u kost.

Nisam stigao ni da slegnem utiske (a divna je ta močvarna Holandija, ljudi su dobri i negdje su 100 godina ispred nas), srušila si na mene haos i uslove svoga postojanja i moga postojanja u tebi. Psujem. Redovno i marljivo psujem. A psovati treba, kako redovno, tako i marljivo, jer drukčije ne može. Da, ja volim svoju zemlju. Ali mršupičkumaterinu, ja te ne prepoznajem.

Ali nikad nisam i nikad neću van zemlje reći ružnu riječ o tebi. Prešutit ću sve gluposti i isticat ću one lijepe stvari. Bit ću tvoj EPP. A ti gledaj kako ćeš me opet dočekati sa klizećim startom s leđa koji neće biti sviran.


27.01.2018.

Ona

21.01.2018.

You are the metaphor..

19.01.2018.

/

10.01.2018.

/

05.01.2018.

/

03.01.2018.

/

31.12.2017.

42 yrs bosnian blues

27.12.2017.

/

25.12.2017.

Sturm und Drang

Ja nisam kao ti, ja nisam kao ti, govorim sebi dok pristajem da sjedim za istim stolom sa đavoljim slugama i lizačima sotonskih kopita što vedre i oblače. Ja nisam kao ti, ponavljam mantru dok se prisjećam Božića i Bajrama i Novih godina u kojima sam imao prijatelje koji nisu od mene stotinama i hiljadama kilometara daleko. Bezvoljan sam da pričam kako sam protivnik i tvog boga i nacije i države i partije. Ima tu racionalnog konformizma, ima ga dosta, ali najviše sam bezvoljan. Apatijski elif ba, abece i abevegede je ovdje izumljen, naučno primjenjen, logički opravdan. Ja nisam kao ti, a pristajem da sjedim za istim stolom i šutim, šutim, šutim. Šutim svoju šutnju, govorim sebi da je bolje ponekad imati prigušivač na misli nego ispaliti orkan koji će sa sobom povući više kolaterale nego cilja. A možda si i ti tako sebi govorio i vremenom postao đavolji sluga i lizač sotonskih kopita. Sumnjam. Ali se time korim. Korim se u ime onih što ne znaju, a osjete. A ja osjetim... i znam. I opet - šutim. Apatiju sam primio kao dar. Dosadu kao duh vremena koji mi pristaje. Bezvoljan sam. Ali nisam kao ti. Nisam...


Stariji postovi