Inertia

...we take no prisoners and we eat the wounded.

19.09.2016.

Septembar

Septembar je mjesec u kojem se počinje. Nije januar. Septembar donosi novi kaput i čizme. Raznosi stare ideje, raspoređuje ih po policama i arhivima, i rađa nove, još čudnije od prethodnih. Donosi radost i srklet. Teško je ponovo roditi se. Još teže u septembru. Treba se izumiti iznova, odbaciti staru ljušturu i nastaviti hrliti u hladne zimske dane. Pospremiti baštu, napraviti ajvar i šetati dugo i besmisleno, gaziti po opalom lišću i čekati posljednji jugo koji će donijeti zimu. U septembru je lako raditi. Još je lakše zaljubiti se, iako je ta sportsko-misaona disciplina za mene postala nesnošljivo ponavljanje holivudskih scenarija b kategorije. U septembru moje laste uče svoje mlade da lete i spremaju se za put. Deset godina gledam ta četiri gnijezda kako dolaze i odlaze. Ima nešto sasvim umirujuće, praiskonski lijepo i potpuno nevjerovatno u tom njihovom vraćanju u moju šupu na koju nikad neću staviti taj jedan prozor koji nedostaje. Deset generacija, a možda i više, ispratio sam i dočekao. U septembru idem u šumovita brda i iznova se čudim toj božanskoj galeriji u koju niko ne dolazi. Septembar je mjesec nade, straha, strepnje i borbe. Sve ispočetka. Restart za dunjalučki besmisao.


19.09.2016.

123

13.09.2016.

Like a child's dream from the rings of Saturn...

04.09.2016.

/

03.09.2016.

Petak

Gledamo se iza zidova
Ne prepoznajemo se
Ko smo mi?

Gledamo se iza godina
Ne dopiremo više tamo
Gdje smo mi?

Gledamo se i čekamo
Ko će prvi povući obarač
Ko si ti?

Gledamo se iza tišine
Niko ovaj Rubikon preći neće
Hoće li?

Gledamo u zaboravljenu ljubav
Ostavili smo je davno
Jesmo li?

Gledamo u zvjezdano nebo
Čekamo istinu da dođe
Hoće li?

Niko nigdje ništa neće
Nismo, neće
Šta smo mi?


Stariji postovi